News

30. November -0001 Radio Deutsche Welle

Muzej ratne fotografije u Dubrovniku

U Dubrovniku veæ pet godina postoji i radi Muzej ratne fotografije “War Photo Limited”, koji vodi Novozelanðanin Vejd Godard, bivši ratni fotoreporter Rojtersa, Njujork Tajmsa, Njuzvika…

Baš kao i jedinstveni muzej, i Godard je veoma zanimljiva figura: u Bosnu je došao 1992. godine, kada je poèeo rat, sa 22 godine, bez ikakvog iskustva. Radio je prvo kao slobodni fotoreporter, obišao sva moguæa ratišta u Bosni i postao u svetu priznati i poznati fotoreporter. Godard je radio i tokom rata na Kosovu, a potom se “penzionisao” i, po sopstvenom priznanju, odluèio da se ne vraæa na prvu liniju jer više nije mogao da gleda užase rata.

“War Photo Limited” nije galerija jer se u njemu fotografije ne prodaju, veæ je pre svega izložbeni centar, a najpribližniji naziv mu je upravo “Muzej ratne fotografije”. Nalazi se u srcu zidina, usred starog grada. Galerija je u vlasništvu jednog biznismena iz Brisela, koji je veliki ljubitelj fotografije.

Vejd Godard za DW prièa šta je cilj ovog projekta:

“Glavni cilj za otvaranje galerije je da pokaže ratove i sukobe, stvarnost rata, onakvom kakva ona zaista jeste. Da razoblièi tu holivudsku verziju rata, takvu percepciju rata u kojoj dobri momci uvek pobeðuju a loši momci stradaju. U stvari, to nikada nije sluèaj u stvarnom ratu, ta holivudska verzija. Jer u ratu svi stradaju i teško pate, bilo da su oni vojnici ili da su civili. Zato nema pobednika u ratu, a nema ni heroja.”

Do sada su u muzeju izlagali mnogi poznati svetski ratni fotoreporteri, sa temama kao što su: rat na prostoru bivše Jugoslavije, sukobi izmeðu Izraelaca i Palestinaca, rat u Libanu, Liberiji, Sijera Leoneu, izložba žena ratnih fotoreportera kako bi se video rat kroz ženske, a ne samo kroz muške oèi... Vejd Godard kaže da je ratna fotografija najpribližnija istini o ratu onakvom kakav on zaista jeste:

“Nemamo nikakvu politièku agendu ovde, naša agenda je jednostavno da pokažemo realnost rata. A politika svake posebne izložbe je zapravo jedino politika fotoreportera. Pošto sam i sam bio ratni fotoreporter, mogu da kažem da ne postoji niko kome bih verovao, sem fotoreporteru. On je taj koji je na samoj liniji sukoba, on je tamo stalno, on mora da bude tamo da bi snimio fotografiju. Novinar može da bude i stotinama kilometara daleko i da piše prièu, on može da bude i u drugoj zemlji i da izveštava o ratu koji èak i ne posmatra. Zato su fotoreporteri oni kojima ja najviše verujem kada su ljudi iz medija u pitanju. Jer, ponavljam, oni naprosto ne mogu da rade svoj posao ako nisu u samom centru zbivanja.”

Ratna fotografija, po Godardu, pokazuje rat u svoj njegovoj nakaznosti:

“Mnoge svetske vlade pokušavaju da ublaže rat frazama poput ‘ogranièena kolateralna šteta’. Tako da publika zapravo i ne razume šta te fraze znaèe. A ‘ogranièena kolateralna šteta’ zapravo znaèi poginule žene i decu. I ako prikažemo publici ove fotografije, onda æe sigurno puno bolje razumeti šta u stvari znaèi ‘ogranièena kolateralna šteta’.”

A zašto baš Dubrovnik:

“Kao prvo, to je utvrðeni grad, a utvrðen je jer su se ovde ratovi dešavali stotinama, hiljadama godina. Dalje, Dubrovnik je prošao kroz zastrašujuæe iskustvo rata 1991. i 1992. godine. I, na kraju, to je grad u koji dolaze turisti i putnici iz celog sveta. Dakle, imamo posetioce iz Amerike, iz Irske, iz Japana, iz Koreje, sa Novog Zelanda. Najmanje posetilaca imamo iz regiona bivše Jugoslavije, nego što bih ja volio ili što bi bilo oèekivano. Ipak, to razumem, jer zbog nedavnih ratova na ovom prostoru i dalje ima puno dubokog bola i srdžbe.”

U muzeju je u toku i izložba “Krv i med”, amerièkog fotoreportera Rona Haviva, koja je pre sedam godina u Srbiji doèekana “na nož” i ocenjena kao “antisrpska”. Interesantna je recepcija ove izložbe u Hrvatskoj:

“Imali smo i nekoliko komentara na izložbu ‘Krv i med’ od strane ljudi iz Hrvatske, koji su kazali da je to prosrpska izložba. Kazali su da nema ni jedne fotografije koja bi prikazivala nekog hrvatskog vojnika u nekoj herojskoj pozi, jedino fotografije hrvatskih vojnika u bolnièkim kolima. Oni smatraju da ima više fotografija koje se mogu proèitati kao fotografije srpskih vojnika u herojskim pozama, poput fotografije Arkana sa malim tigrom. Ali, Ron Haviv nije radio ovu izložbu kako bi pokazao da su jedni dobri, a drugi žrtve. Izložba ne govori o tome, veæ govori o aspektima rata: o strahu, o agresiji, o patnji, o depresiji. To nije izložba o tome ko je bio agresor a ko žrtva, to nije poenta prièe. Ali, za ljude iz regiona oseæanja u vezi sa ovim ratom oèigledno su prejaka da bi mogli da shvate kakvu je nameru autor imao. Jer, bol je još uvek svež i još uvek je veoma prisutan.”

Dinko Gruhonjiæ

30. November -0001 The Unchanging Essence of War Photography

The image’s power rests ‘in the hands of intrepid, artistically gifted photojournalists who travel to trouble and assemble what they find without written commentary.’
---
Nieman Report

follow the link

30. November -0001 Covering Conflict Photography Workshop

123456