News

30. November -0001 New Collection

A selection of Limited Edition Prints from our current exhibits are available.

Prints are also available from our past exhibits

Colombia - Between the Lines
On the way to an ambush
Africa
Child Soldier
Forsaken
Women War Photographers
The Scars of David
Israel - Lebanon 2006
Conflict Inherited
WAR: U.S.-Afghanistan-Iraq by VII
Blood and Honey

30. November -0001 TIMEOUT

SHORTLIST

Dubrovnik
2007

page. 56

War through the lens
Dubrovnik’s best gallery has a global focus.

Portraits of Iraq, Afghanistan, the recent Lebanon conflict - these are the themes for 2007 at Dubrovnik’s striking contemporary gallery, War Photo Limited. Its vital venue, not just in local terms but, because of what it displays, internationally. The fact that many of its exhibitions tour is most appropriate.
Devotedly managed since its opening in 2003 by New Zealand war photographer Wade Goddard who came here in the early 1990s and stayed, the gallery could have easily limited its focus to the conflict going on here in the city. But Goddard quickly expanded its remit to exhibit work by some of the world’s leading exponents of this brave art, illustrating flash points around the world.
Much thought, guided by a photographers eye, is given to space and light. WPL has a contemplative atmosphere; you feel miles away from the Stradun crowds. The two-floor venue is practical, too, doubling up as a conference centre in the off months of January and February.
The first floor houses the current exhibition. The second is home to highlights from previous shows and, of course, the 1990s war in Yugoslavia. Viewing images of shells and fires raging in the Old Town, a place that today seems completely serene but for the constant patter of tourists’ footsteps, is disconcerting. You can even and watch slow-paced slide shows on large TV screens. Beware - it’s not easy viewing. The 2006 exhibition on Liberia was the hardest hitting yet: a photograph of a decapitated head produced audible gasps. Do not let this put you off - these images are real, the wars and the victims are real, and this is what we now term ‘collateral damage’. It is steeling, challenging but ultimately positive, and you leave feeling very lucky and energised to help. Photojournalist have risked their lives to deliver these images. Work is sold as limited edition prints for 10,000kn (1,350 euros). You can also not comments in the visitors’ book. ‘It moved me beyond words’ is typical.

30. November -0001 Radio Deutsche Welle

Muzej ratne fotografije u Dubrovniku

U Dubrovniku veæ pet godina postoji i radi Muzej ratne fotografije “War Photo Limited”, koji vodi Novozelanðanin Vejd Godard, bivši ratni fotoreporter Rojtersa, Njujork Tajmsa, Njuzvika…

Baš kao i jedinstveni muzej, i Godard je veoma zanimljiva figura: u Bosnu je došao 1992. godine, kada je poèeo rat, sa 22 godine, bez ikakvog iskustva. Radio je prvo kao slobodni fotoreporter, obišao sva moguæa ratišta u Bosni i postao u svetu priznati i poznati fotoreporter. Godard je radio i tokom rata na Kosovu, a potom se “penzionisao” i, po sopstvenom priznanju, odluèio da se ne vraæa na prvu liniju jer više nije mogao da gleda užase rata.

“War Photo Limited” nije galerija jer se u njemu fotografije ne prodaju, veæ je pre svega izložbeni centar, a najpribližniji naziv mu je upravo “Muzej ratne fotografije”. Nalazi se u srcu zidina, usred starog grada. Galerija je u vlasništvu jednog biznismena iz Brisela, koji je veliki ljubitelj fotografije.

Vejd Godard za DW prièa šta je cilj ovog projekta:

“Glavni cilj za otvaranje galerije je da pokaže ratove i sukobe, stvarnost rata, onakvom kakva ona zaista jeste. Da razoblièi tu holivudsku verziju rata, takvu percepciju rata u kojoj dobri momci uvek pobeðuju a loši momci stradaju. U stvari, to nikada nije sluèaj u stvarnom ratu, ta holivudska verzija. Jer u ratu svi stradaju i teško pate, bilo da su oni vojnici ili da su civili. Zato nema pobednika u ratu, a nema ni heroja.”

Do sada su u muzeju izlagali mnogi poznati svetski ratni fotoreporteri, sa temama kao što su: rat na prostoru bivše Jugoslavije, sukobi izmeðu Izraelaca i Palestinaca, rat u Libanu, Liberiji, Sijera Leoneu, izložba žena ratnih fotoreportera kako bi se video rat kroz ženske, a ne samo kroz muške oèi... Vejd Godard kaže da je ratna fotografija najpribližnija istini o ratu onakvom kakav on zaista jeste:

“Nemamo nikakvu politièku agendu ovde, naša agenda je jednostavno da pokažemo realnost rata. A politika svake posebne izložbe je zapravo jedino politika fotoreportera. Pošto sam i sam bio ratni fotoreporter, mogu da kažem da ne postoji niko kome bih verovao, sem fotoreporteru. On je taj koji je na samoj liniji sukoba, on je tamo stalno, on mora da bude tamo da bi snimio fotografiju. Novinar može da bude i stotinama kilometara daleko i da piše prièu, on može da bude i u drugoj zemlji i da izveštava o ratu koji èak i ne posmatra. Zato su fotoreporteri oni kojima ja najviše verujem kada su ljudi iz medija u pitanju. Jer, ponavljam, oni naprosto ne mogu da rade svoj posao ako nisu u samom centru zbivanja.”

Ratna fotografija, po Godardu, pokazuje rat u svoj njegovoj nakaznosti:

“Mnoge svetske vlade pokušavaju da ublaže rat frazama poput ‘ogranièena kolateralna šteta’. Tako da publika zapravo i ne razume šta te fraze znaèe. A ‘ogranièena kolateralna šteta’ zapravo znaèi poginule žene i decu. I ako prikažemo publici ove fotografije, onda æe sigurno puno bolje razumeti šta u stvari znaèi ‘ogranièena kolateralna šteta’.”

A zašto baš Dubrovnik:

“Kao prvo, to je utvrðeni grad, a utvrðen je jer su se ovde ratovi dešavali stotinama, hiljadama godina. Dalje, Dubrovnik je prošao kroz zastrašujuæe iskustvo rata 1991. i 1992. godine. I, na kraju, to je grad u koji dolaze turisti i putnici iz celog sveta. Dakle, imamo posetioce iz Amerike, iz Irske, iz Japana, iz Koreje, sa Novog Zelanda. Najmanje posetilaca imamo iz regiona bivše Jugoslavije, nego što bih ja volio ili što bi bilo oèekivano. Ipak, to razumem, jer zbog nedavnih ratova na ovom prostoru i dalje ima puno dubokog bola i srdžbe.”

U muzeju je u toku i izložba “Krv i med”, amerièkog fotoreportera Rona Haviva, koja je pre sedam godina u Srbiji doèekana “na nož” i ocenjena kao “antisrpska”. Interesantna je recepcija ove izložbe u Hrvatskoj:

“Imali smo i nekoliko komentara na izložbu ‘Krv i med’ od strane ljudi iz Hrvatske, koji su kazali da je to prosrpska izložba. Kazali su da nema ni jedne fotografije koja bi prikazivala nekog hrvatskog vojnika u nekoj herojskoj pozi, jedino fotografije hrvatskih vojnika u bolnièkim kolima. Oni smatraju da ima više fotografija koje se mogu proèitati kao fotografije srpskih vojnika u herojskim pozama, poput fotografije Arkana sa malim tigrom. Ali, Ron Haviv nije radio ovu izložbu kako bi pokazao da su jedni dobri, a drugi žrtve. Izložba ne govori o tome, veæ govori o aspektima rata: o strahu, o agresiji, o patnji, o depresiji. To nije izložba o tome ko je bio agresor a ko žrtva, to nije poenta prièe. Ali, za ljude iz regiona oseæanja u vezi sa ovim ratom oèigledno su prejaka da bi mogli da shvate kakvu je nameru autor imao. Jer, bol je još uvek svež i još uvek je veoma prisutan.”

Dinko Gruhonjiæ
123456